Kristina Puljizević, U ženskim rukama. Primalje i porođaj u Dubrovniku (1815-1918). Zagreb-Dubrovnik: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, 2016, 268 str.
Knjiga Kristine Puljizević plod je solidarnosti i suosjećanja s autoričinim ženskim predcima, ali i svim ženama, koje nose život u svojim rukama, svugdje i u svim vremenima. Vidljiva strast povjesničarke “zaključana” je s posljednjom rečenicom predgovora. Ono što slijedi uzoran je znanstveni tekst podijeljen u osam poglavlja priređen najprije kao doktorski rad nastao u okviru studija “Povijesti stanovništva”, a zatim uobličen u monografiju u izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Ovo je prva hrvatska povijest porođaja kojoj je u žarištu taj privatni, društveno-politički i medicinski događaj na dubrovačkom području. Autorica je proučavajući povijest porođaja uspješno povezala niz područja u društvenoj i političkoj povijesti. Istražila je zakonodavne reforme, primjenu inovacija u medicini i znanosti, demografska kretanja i društveni položaj žena. Kristina Puljizević pratila je niz prijelaza i niz pretvorbi. Posebno ju je zanimao proces medikalizacije porođaja na dubrovačkom području za koji su se relevantni događaji zbili u stogodišnjem razdoblju austrijske uprave. Pratila je proces integracije primalja u sustav javnog zdravstva, svojevrsnu standardizaciju jedne slobodne ženske profesije, koja se izravnim uplitanjem države podvrgla medicinskoj hijerarhijskoj strukturi. U toj su strukturi liječnici, redom muškarci, imali nadređenu ulogu. U procesu standardizacije i integracije primalje su izgubile dotadašnju dosta široku autonomiju a dobile mogućnost sustavnog obrazovanja u specijaliziranim ustanovama. Ovi procesi događali su se diljem Europe što je autorica umješno pokazala koristeći se prikladnom stranom literaturom. Premda su u žarištu istraživanja događaji i procesi u 19. stoljeću, reforme koje su provodile austrijske vlasti i njihov odjek na dubrovačkom urbanom i ruralnom području, autorica se osvrnula i na porođaj u Dubrovačkoj Republici, kojemu je posvetila jedno poglavlje. Medikalizacija porođaja koju je, u skladu s kameralističkom populacijskom politikom, provodila austrijska uprava “odozgo” imala je odjeka na demografska kretanja, ali nije utjecala na samo iskustvo porođaja u 19. stoljeću posebno na ruralnom području. Ipak, polagane promjene u porođajnoj praksi krajem 19. i početkom 20. stoljeća nagovijestile su skori prijelaz s domicilnog porođaja na porođaj u okviru ustanove bolničkog tipa. Izvrsna studija Kristine Puljizević značajan je prilog hrvatskoj historiografiji, a može poslužiti kao odličan predložak za istraživanje sličnih procesa posebno u bivšim provincijama Habsburške Monarhije.
Rina Kralj-Brassard