Listajući oba sveska netom objavljenog 52. broja Anala dubrovačkog Zavoda za povijesne znanosti HAZU moramo se i nehotice zapitati koja je veza među 19 novih radova. Ponuđena je prava lepeza tema, koje izviru iz povijesti, arheologije, klasične filologije, jezikoslovlja, književnosti, povijesti umjetnosti, ekonomije i političkih znanosti. Obilježavaju ih različiti metodološki postupci, nastali su iz raznovrsnih vrela koja su ovom prilikom ravnomjerno podijeljena između materijalne baštine i pisanih dokumenata. Ipak, dublji pogled govori da sve ove radove povezuju istraživanje raznih oblika društvene komunikacije i traganje za svim vrstama razmjene materijalnih i duhovnih dobara. Pritom je neizostavan oslonac na bogatu dubrovačku baštinu, čijim dijelom naposljetku postaju i sami.
Tipičan primjer je rad Valentine Zovko o metodama i tehnikama komunikacije između vlasti i diplomatskih poslanika, kao novi uvid u postupke dubrovačke diplomacije u prvoj polovici 15. stoljeća, s ciljem proširenja granica prema zaleđu i zaštite tada postojećih. Jadranski odraz komunikacijskih izazova daju Lovro Kunčević i Domagoj Madunić, razmatrajući mletačke pokušaje da se zauzme Dubrovnik u vrijeme velikog potresa 1667. Povezanost naše obale s gradom na lagunama pod okriljem Sv. Marka također ilustriraju Lovorka Čoralić i Maja Katušić, zastavši uz životopis pravog morskog vuka, Peraštanina Josipa Kolovića Matikole, kapetana mletačkih ratnih brodova s konca 18. stoljeća. Ovi su radovi pretežno nadahnuti međunarodnim odnosima, ali većina objavljenih tekstova izučava probleme komunikacije unutar samog dubrovačkog društva. Pišući o prijevodima ženidbenih ugovora među dubrovačkim Židovima, “ketubama”, Vesna Miović daje još jedan važan doprinos razumijevanju ove specifične zajednice koja je stoljećima imala važno mjesto u svakodnevici našeg grada. Problem “pulsiranja dubrovačke svakodnevice” privukao je i Rinu Kralj-Brassard, potaknuvši je da potanko istraži knjige troškova Kneževa dvora u razmaku od 16. do 19. stoljeća.
Postojalo je, dakako, i neugodno naličje skladne komunikacije i mirne svakodnevice. Podjele među klericima, razlike u mišljenjima uz trajne napore vlasti Republike da nametnu vlastita gledišta osjetila su se prigodom obilježavanja jubilarne Svete godine 1550., o čemu piše Relja Seferović, dok suGoran Cvjetinović i Nella Lonza u radu o protutužbama u dubrovačkim kaznenim postupcima 18. stoljeća još jednom na temelju bogatog arhivskog gradiva upozorili na domišljatost i upornost “okorjelih prekršitelja”, uspješno demonstrirajući otpor pojedinca državnom represivnom aparatu. Užem području demografskih istraživanja pripada pak rad Ivana Madžara i Vlada Pavičića o demografskim obilježjima župe Orah na vrgoračkom području početkom 19. stoljeća, potanko analizirajući strukturu stanovništva da bi izabrano područje smjestili unutar opće slike demografskih procesa zagorskog dijela kopnene Dalmacije. Važnost materijalne imovine za društveni položaj u izmijenjenim političkim prilikama ranog 19. stoljeća uočile su Ivana Lazarević, vodeći nas kroz antuninske kuće po popisu stanovništva iz 1817. godine, te Irena Ipšić i Jasenka Maslek u zajedničkom radu posvećenom utjecaju pomorskog kapitala na razvoj Pelješca. Njihov konačni zaključak o posrednom utjecaju kapitala na sam kulturni identitet naselja otvara nam put do veće skupine radova oslonjenih na umjetničku baštinu kao jako uporište komunikacije i razmjene dobara.
Branka Milošević i Nikolina Topić predstavile su rezultate arheoloških istraživanja samostana Sv. Marije od Kaštela, obradivši ovom prilikom ulomke talijanske glazirane keramike, majolike “berettine”, tipične za mletačko područje. Važnost kulturne razmjene naglasio je i Vinicije B. Lupis u radu o dubrovačkom moćniku glave Sv. Stjepana Ugarskog u Stolnom Biogradu u Mađarskoj, kao dokaz kvalitete dubrovačkih zlatarskih radionica. Obrnutu sliku možemo vidjeti u radu koji isti autor potpisuje sa Sanjom Žaja Vrbica, o prvim dubrovačkim slikaricama s prijelaza 19. u 20. stoljeće, prateći kako su se strani utjecaji odrazili u našoj sredini i ohrabrili pet umjetnica iz svjetovnog i crkvenog miljea da prekorače prag anonimnosti. Pored likovnih ljepota našlo se mjesta i za ljepotu riječi, pa je Simona Delić pjesnički razigrano usporedila španjolsku romancu s hrvatskom bugaršticom, upozorivši da se metaforika hrvatske pjesme može pripisati utjecaju orijentalnog pjesništva, dok Tanja Brešan i Josip Galić upozoravaju na važne doprinose gramatike Pera Budmanija, koji je implementirao ilirsku tradiciju u svoj rad. Napokon, zahvaljujući velikom naporuIrene Bratičević dobili smo važan katalog rukopisne ostavštine Ruđera Boškovića pohranjene danas u SAD-u, s više od devet stotina tekstova.
Ljubitelji suvremene povijesti naći će mnogo zanimljivosti u radovima Marije Benić Penava o malim industrijskim i manufakturnim poduzećima na našem području do kraja 1930ih, s naglaskom na proizvodnji električne energije i prehrambenoj industriji, kao i Franka Miroševića, nastavljajući istraživati zbivanja na području Velike župe Dubrava tijekom Drugog svjetskog rata. Naposljetku, gotovo svakog stanovnika dubrovačkog kraja i okolice mogla bi danas privući tematika koju su zajedno istražili Nives Vidak i Joško Sindik, analizirajući novinske napise o kupoprodaji nekretnina u staroj gradskoj jezgri od 1995. do 2006.
Upotpunjen s devet osvrta na razna izdanja tiskana posljednjih godina, među kojima ima i polemičkih tonova, novi broj Anala nastavlja putem dokazanim tradicijom i potvrđenim uspjehom: privući nove suradnike, obratiti se što široj publici, što temeljitije istražiti našu baštinu.
