U izdanju dubrovačkog Zavoda za povijesne znanosti HAZU javnosti se nudi 53. broj časopisa Anali. Petnaest novih radova ravnomjerno je raspoređeno u dva sveska, a tradicionalno bogat izbor istraživačkih tema proteže se u kronološkom redoslijedu od antičkih i srednjovjekovnih pitanja duhovnog i materijalnog nasljeđa dubrovačkog kraja, pa do posve aktualnih prijedloga o prostornoj i funkcionalnoj klasifikaciji naše ladanjske arhitekture danas.
Arheološki stručnjaci Mato Ilkić, Nikolina Topić i Željko Peković u zajedničkom radu predstavljaju nove numizmatičke nalaze s područja benediktinskog samostanskog kompleksa Sv. Marije od Kaštela i kule Gornji Ugao, ilustrirajući svoje rezultate dragocjenim katalogom s pregledom pronađene numizmatičke građe i detaljnim opisom svakog artefakta. Mladi slavist i paleograf Kristian Paskojević potanko raspravlja o osobitostima ćirilične diplomatske minuskule, pisma kojim se znala koristiti srednjovjekovna dubrovačka kancelarija u pravnim i diplomatskim poslovima. Analizirajući tri dokumenta iz ranog 15. stoljeća o otkupu Sokol grada, autor upotpunjava svoje izlaganje brojnim prilozima, od snimaka tipičnih slovnih oblika ovoga pisma, do transliteracije izabranih tekstova. Igor Fisković zaslužan je pak za vrijedan povijesno-umjetnički doprinos radom o drvenim skulpturama s oltara 16. stoljeća na Lopudu, otkrivajući njihovo podrijetlo u bližem krugu Paola Campse, najistaknutijeg kipara u drvu iz Venecije 16. stoljeća.
Pišući o pjesnicima suvremenicima velikog potresa iz 1667. godine i o njihovim umjetničkim doživljajima dubrovačke katastrofe, Slavica Stojan se pita koliko su autentične njihove emocije i stvaralački zanos, a koliko je prisutna pragmatika i puka želja da se pomognu diplomatska nastojanja vlasti i privuče željena pomoć iz inozemstva. Stradanjem dubrovačkog društva nakon velikog potresa bavi se i Petrica Balija, koja na temelju izvornog arhivskog gradiva proučava brojne zabilježene slučajeve krađe iz ruševina i podizanje prvih tužbi tim povodom pred Kaznenim sudom. Kazneni postupci iz kasnijeg razdoblja, 18. stoljeća, predmet su interesa Hrvoja Baričevića, Ruže Radoš iNelle Lonza. U zajedničkom radu istražuju kako su pokretani postupci po službenoj dužnosti, a kako po privatnoj tužbi i na temelju cjelovite analize rekonstruiraju osnovne značajke kaznenog progona u posljednjem stoljeću Republike. Istraživanja prakse Kaznenog suda u Dubrovniku 18. stoljeća zajedno su se također prihvatile Darija Stanić, Ivana Mrđen i Rina Kralj-Brassard, pišući o nasilju prema djeci i kriminalitetu mladih. Ustanovljeno je da su ubojstva djece i mladih, čedomorstva i silovanja vrlo rijetka kaznena djela u postupcima pred Kaznenim sudom, kao i da je dubrovačka sudska praksa vrlo brzo procesuirala počinitelje kad su žrtve bila djeca. Navedenim radom ujedno završava prvi svezak ovog broja Anala.
Drugi svezak časopisa otvara dragocjen prilog povijesti medicine iz pera Nede Kovačić. Autorica razmatra ulogu kirurga i brijača kao sudskih vještaka u postupcima dubrovačkog Kaznenog suda u 18. stoljeću. Stotine zabilježenih slučajeva iz bogatog arhivskog gradiva govore da su se kirurzi i brijači znali naći na sudu i u drugom statusu, ne samo kao stručni svjedoci, nego i kao tužitelji i optuženici. U radu je potvrđena hipoteza da je vremenom dolazilo do pada razine nasilja zbog rasta blagostanja u Dubrovniku sredinom 18. stoljeća. Lovorka Čoralić pak istražila je zanimljiv fenomen Dubrovčana vojnika u mletačkim pješačkim postrojbama u 18. stoljeću, i to na temelju vrela iz Državnog arhiva u Veneciji. Iako zasad nema cjelovitog odgovora na pitanje zašto su Dubrovčani pristupali u vojne postrojbe druge, i to u mnogočemu suparničke države, ipak iz ponuđenih priloga možemo doznati mnogo kroz njihove osobne podatke i status u mletačkim postrojbama.
Pedagog, govornik i klerik Francesco Maria Appendini svojim je polustoljetnim radom u dubrovačkom Kolegiju pijarista na prijelomu 18. i 19. stoljeća odavno privukao pažnju mnogih istraživača. Velikom broju objavljenih radova o ovom poznatom učenjaku pridružuje se ovdje prilog Relje Seferovića, razmatrajući Appendinijevo govorničko umijeće na primjeru dvaju javnih istupa, i to na sjednici učenog Domoljubnog društva i na zadnjem ispraćaju kneza Orsata Gozze u katedrali. Znameniti učitelj dubrovačke mladeži oprezno je pritom pozivao na društvenu reformu, nadahnuvši se engleskim racionalizmom i raspravama Johna Lockea. Povjesničar znanosti Stanislav Južnič portretirao je slovenskog liječnika Matiju Gregora Kraškoviča, koji je početkom 19. stoljeća radio u Kotoru i Dubrovniku, a proslavio se kao prvi slovenski i hrvatski pionir letova s balonom. Razdoblju austrijske uprave pripada i temeljita analiza katastarskih prihoda i izravnih poreza na Pelješcu u drugoj polovici 19. stoljeća, nastala zajedničkim naporom Irene Ipšić i Jasenke Maslek. Na temelju dobivenih podataka procjenjuje se stupanj razvoja pojedinih naselja na poluotoku i sagledava udio i značenje poljoprivredne proizvodnje, kao i drugih djelatnosti na Pelješcu.
Franko Mirošević nastavlja trajno istraživanje povijesti Velike župe Dubrava do kapitulacije Italije, opisujući u ovom radu na temelju brojnih izvora prilike u Dubrovniku i okolici tijekom 1943. godine.Deša Karamehmedović predstavlja se preglednim radom posvećenim pitanjima društvenog vrednovanja dubrovačke ladanjske arhitekture. Na temelju terenskog istraživanja provedenog od 2009. do 2014. godine, autorica nudi obuhvatnu klasifikaciju ljetnikovaca prema prostornoj disperziji, suvremenoj namjeni, vlasništvu, stupnju zaštite i sadašnjoj arhitektonskoj reprezentativnosti. Napokon, povjesničarka književnosti i etnologinja Simona Delić razmatra razne oblike balade kao književnog žanra, s osobitim obzirom na folklorističke aspekte proučavanja tog žanra u hrvatskoj usmenoj tradiciji. Autorica vješto povezuje teorijske rasprave ponikle na obimnoj izabranoj literaturi s vlastitim istraživačkim iskustvima i uspomenama, dajući tako ovom tekstu jaku osobnu notu.
Anali tradicionalno završavaju rubrikom Osvrti i kritike, s desetak prikaza recentnih objavljenih naslova u domaćoj i stranoj znanstvenoj i stručnoj literaturi. Iscrpno su predstavljene monografije posvećene srednjovjekovnoj i renesansnoj svakodnevici i gospodarstvu, sinteze koje mogu postati novi sveučilišni udžbenici. Našlo se pritom mjesta i za osvrte na monumentalnu studiju o dubrovačkoj katedrali, odnosno na dvosveščanu zbirku razgovora s našim sugrađanima iz 20. stoljeća. Ovaj relativno mali, ali uzoran izbor kritika novih izdanja govori o neprekidnom i sustavnom praćenju suvremenih historiografskih dosega. Među njima posebno mjesto zaslužuje i sam časopis Anali.
Relja Seferović
