Vesna Miović, The Jews of the Dubrovnik Republic 1546-1808. Zagreb – Dubrovnik: Zavod za
povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2024, 220 str.
Dvadeset godina nakon objave odavno rasprodane knjige “Židovski geto u Dubrovačkoj
Republici (1546-1808)” koju je pratilo paralelno englesko izdanje “The Jewish Ghetto in the
Dubrovnik Republic (1546-1808)” pozdravljamo novo djelo, dozrelo nakon mukotrpnog arhivskog
istraživanja i osvježeno interpretativnim iskorakom. Sadržaj će se i ovom prilikom ponuditi publici
dvojezično, a očekujući skoro hrvatsko izdanje zapažamo važnu razliku u odnosu prema povijesti
Židova u Dubrovniku: već u naslovu autorica se odmiče od geta kao tipičnog simbola i prilazi
životnom prostoru židovske zajednice u širini cijele Republike.
Od prvih poslovnih dodira kroz kreditnu trgovinu pod mletačkim okriljem krajem 13.
stoljeća pa do punopravnog sudjelovanja u gotovo svim granama javnog života pred uspostavu nove
francuske uprave pola tisućljeća kasnije, postojane veze između članova Židovske zajednice i
njihovih dubrovačkih sugrađana katoličke vjeroispovijedi govore o usponima i padovima
međusobnog povjerenja, ali i o postupnom prodoru moderniteta u grad i pripadajuću okolicu.
Istraživši u ranijim knjigama “Židovke u Dubrovačkoj Republici”, “Židovski rodovi u
Dubrovniku (1546-1940)” i “Židovi Dubrovnika: šetnja kroz vrijeme i prostor od ranih dana do
danas” pojedine elemente svakodnevice uz naglasak na povijesnoj demografiji, autorica sada
promatra zajednicu u cjelini i odgovara na pitanja o stalnoj kolebljivosti dubrovačkih vlasti prema
Židovima (od otvorenog neprijateljstva i progona do niza konkretnih povlastica i zaštite pred
crkvenim sudom), razmatrajući koliko su na to utjecali državni interesi, a koliko vjerske razlike i
kakvi su bili pogledi dubrovačkih Židova na sugrađane koji su im pružili utočište pred progonima
na Zapadu i omogućili načelno nesmetan život i rad.
Zajednički trgovački interesi uklonili su početnu netrpeljivost domaćih prema pridošlicama,
ali istraživanje tog segmenta gospodarske povijesti tek je prvi korak u sveobuhvatnom pristupu
okolnostima u kojima su živjeli i radili. Unatoč najvećim postignućima na polju trgovine, podvizi
profesionalaca raznih struka, obrtnika i liječnika, u tolikoj su mjeri zaslužili priznanje vlasti
Dubrovačke Republike da su Židovima poklanjali povjerenje u iznimno osjetljivim ulogama,
birajući ih za konzule i nudeći im druge diplomatske zadaće, utječući im se za savjete u novčarstvu,
angažirajući ih pri opremi državnih ureda papirom i pisarskim priborom, kao i koristeći se njihovim
sredstvima ponekad za obnovu privatnih domova i crkvenih objekata uništenih u velikom potresu.
Napokon, skladne osobne veze ponekad su štoviše vodile do čvrstih brakova i time potpune
integracije Židova u dubrovačko društvo (uz obvezno pokrštavanje), čemu su prigovarali zlobni
pojedinci nalazeći pritom nadahnuće za jetke pošalice.
Tradicionalno negodovanje zbog kršćanskih sluškinja u židovskim domovima stvaralo je
napetosti naročito prema crkvenim vlastima, pa je Senat znao suzbiti njihovo nezadovoljstvo
vlastitim odmjerenim potezima, uvodeći posebne provjere i kazne za sve prekršitelje. Svi izgredi
bili su u pravilu ograničeni na pojedinačne slučajeve, osim u slučaju katastrofa kojima ni
poslovično oprezni i poduzetni Dubrovčani nisu mogli umaći. Izvan grada snošljivosti je bilo
primjetno manje, pa je tako stonski biskup prijetio izopćenjem svim župljanima koji udome Židove,
dok je boravak Židova na Lastovu bio ograničen na svega osam dana (što je uvršteno i u Lastovski
statut).
Unatoč nemalim izazovima i vidljivim ograničenjima život Židovske zajednice u
Dubrovačkoj Republici tekao je svojim utvrđenim redoslijedom, s ipak zajamčenim mirom unutar
dobro organiziranog geta, uz znatnu slobodu poslovanja i stanovanja izvan njega. Kroz kronološki
okvir od prvih vijesti o Židovima u Dubrovniku sredinom 13. stoljeća pa do sudbonosnih zbivanja u
sutonu Republike koncem 18. stoljeća nije zanemaren nijedan ulomak u mozaiku isprepletenih
poslovnih i osobnih veza, književnih i teoloških dodira, političkih planova i pojedinačnih uspjeha i
stradanja. Kolosalan istraživački napor izložen jezgrovitim i preglednim tekstom, a obogaćen
vrsnim izborom ilustracija konačno odgovara na polazišno pitanje o uzrocima uspona i padova
židovske zajednice u sjeni gradskih zidina, nudeći ujedno dragocjen doprinos razumijevanju
višekulturalnosti Dubrovačke Republike u cjelini.
Relja Seferović
