U izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku objavljen je jubilarni, pedeseti broj časopisa Anali. Tradicionalno posvećeni otkrivanju tajni koje zastiru dubrovačku prošlost od dalekih stoljeća Republike do izazova modernog doba, Anali su postali zubljom dragocjenog znanja bez koje se lako izgubiti na zavojitim putevima naše bogate povijesti. Svoj doprinos tom cilju ovoga je puta ponudilo šesnaestoro znanstvenika i istraživača, koji potpisuju četrnaest izvornih znanstvenih radova.
Privučen vječnim pitanjem kako su se međusobno doživljavali stoljetni jadranski takmaci, Lovro Kunčević nudi dubrovačku sliku Venecije i venecijansku sliku Dubrovnika u ranom novom vijeku, upozoravajući ne samo na “spontano stvorene stereotipe”, već i na ulogu vlasti u njihovu stvaranju. Radovi Rine Kralj-Brassard i Ivane Lazarević tvore posebnu malu skupinu tekstova, posvećenu sve popularnijoj povijesti stanovništva. Dok iz prvog od spomenutih kroz zanimljivu povijesnu šetnju doznajemo potankosti o smještaju zgrada dubrovačkog nahodišta od prve polovice 15. do prve polovice 20. stoljeća, kroz pregled granica dubrovačkih seksterija stječemo ne samo jasan uvid u čvrsti okvir koji je teritorijalnom podjelom omeđivao gradsko stanovništvo, već i uspostavu povijesnog kontinuiteta, jer su upravo austrijske vlasti obnovile odgovarajuće odredbe srednjovjekovne komune. Ovoj skupini pripada i rad Nenada Vekarića, koji na temelju prirodnog kretanja u vlasteoskom krugu otkriva korelaciju između društvenog statusa i procesa demografske tranzicije i utvrđuje da je tranzicija u vlasteoskom krugu započela već u 17. stoljeću, stoljeće ranije nego što se u dosadašnjoj ekonomskoj teoriji uzimalo kao početak tog procesa.
Djelo benediktinca Grgura Lazzarija, nadbiskupa s kraja 18. stoljeća, privuklo je interes Relje Seferovića, koji je rad upotpunio kritičkim izdanjem i prijevodima dvaju latinskih govora održanih u čast visokog prelata, tijekom čije je uprave dubrovačkom Crkvom napokon uređeno pitanje gradskih župa. Piotr Zurek i Antun Pavešković zaokupljeni su zasebnim temama iz razdoblja francuske uprave u Dubrovniku: od diplomatskih i političkih poteza koje je vukao knez Adam Czartoryski na ruskom carskom dvoru s konkretnim vojnim posljedicama na dubrovačkom ratištu 1806, do uzaludnog napora za ponovnom uspostavom Republike kroz ustanak 1813. i 1814, na koji se gleda s aspekta klasične i suvremene historiografije, ali i književnosti.
Ovim je naznačen sljedeći blok radova, prvenstveno posvećenih umjetnosti. “Prvu komparatističku studiju koja u obradi teme Abrahamove žrtve integrira ne samo hrvatske književne adaptacije i njezine odjeke, nego je prvi pokušaj obuhvatnog prikaza” zajedničkim radom nude Viktoria Franić Tomić i Slobodan Prosperov Novak, dok Ivana Brkovićistražujući semantiku prostora u Trublji slovinskoj pjesnika Vladislava Menčetića na nov način prilazi problemu identifikacije Drugoga između katoličkog i osmanskog prostora. Marinela Rusković-Krištić vodi nas zbirkom libreta Znanstvene knjižnice u Dubrovniku, tražeći odgovarajuće uporište za povijest glazbenog kazališta, dok umjetnosti kroz pitanja suvremene dubrovačke arhitekture zasebno prilaze Sandra Uskoković, analizirajući po njenom sudu ovdašnja najznačajnija djela nastala u prvoj polovici 20. stoljeća uz njihov odnos prema drevnom kulturnom naslijeđu, te Patricija Veramenta, zaustavivši se uz grobnicu obitelji Federika Glavića na Boninovu i prikazavši ne samo spomeničke vrijednosti grobnice, nego i tužnu sudbinu veleposjednika Federika i njegove jedinice Marije.
Još jedan susret s demografskim pitanjima očekuje nas uz rad Maje Šunjić, istražujući kretanja stanovništva u Kominu i širem neretvanskom kraju na prijelazu 18. u 19. stoljeće, dok su Lovorka Čoralić i Maja Katušić zajedno portretirale slikoviti lik Peraštanina Tripuna Štukanovića, pukovnika mletačke vojske iz druge polovice 18. stoljeća, ponudivši ujedno iscrpan uvid kako su sastavljane mletačke trupe.
Uz sjećanje na akademika Šimu Spaventija koje potpisuje njegov nekadašnji mlađi suradnik, a danas predsjednik HAZU, akademik Zvonko Kusić, Anali na kraju donose tradicionalno bogat izbor osvrta i kritika na objavljena djela. Među dvanaest tekstova posvećenih domaćim i stranim izdanjima našlo se jednako mjesta za zbornike radova sa znanstvenih skupova, monografije i objavljenu građu, pa i za srodne časopise drugih ustanova.
Analima konkurencije ne manjka. U vremenu preporoda društvenih i humanističkih znanosti sve veća je potreba za međusobnom komunikacijom, za upoznavanjem javnosti s rezultatima rada i za kritičkom procjenom napisanog. No, sve veći broj zainteresiranih suradnika jasno govori o imenu i vrijednosti ovog časopisa. Pedeset objavljenih brojeva govori o kvaliteti i tradiciji, a neprekidan priljev novih tema i novih ljudi govori o vitalnosti i aktualnosti. Ne zaboravimo tu poruku listajući stranice časopisa.
Relja Seferović