Vesna Miović, Dubrovački ples s kugom: vrijeme Lazareta na Pločama. Zagreb – Dubrovnik:
Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2022, 232 str.
Među iskušenjima koja su često remetila svakodnevicu podanika Dubrovačke Republike bili
su vanjskopolitički pritisci, unutarnja nesloga i povremene epidemije. Borba protiv tog nevidljivog
neprijatelja vodila se jednako uporno, organizirano i dosljedno kao što se neprekidno brinulo o
postignućima dubrovačke diplomacije, odnosno o što boljem ustroju svih državnih službi. Njezin
odjek nalazimo u nizu historiografskih radova, osobito nastalih u proteklih stotinjak godina. Iako
lišena sjaja diplomatskih istupa ili otmjenosti dvorana iz Kneževa dvora što su svjedočile mnogim
burnim raspravama, prošlost dubrovačke zdravstvene službe imala je i ima svoje odane istraživače
koji su znali prepoznati njezinu važnost u znatno širem okviru od samih dubrovačkih granica.
Bogata i iscrpno dokumentirana tema nudila je različite pristupe: od opisa raznih profila
liječnika i zdravstvenih ustanova (Risto Jeremić i Jorjo Tadić, Prilozi za istoriju zdravstvene kulture
starog Dubrovnika), do pobližeg istraživanja samog tijeka bolesti, postupaka u liječenju i uloge tzv.
kacamorata velikih, službenika Zdravstvenog ureda odnosno posebnih činovnika Dubrovačke
Republike koji su uživali golemo povjerenje i gotovo neograničene ovlasti u borbi protiv opake
bolesti (Zlata Blažina Tomić, Kacamorti i kuga: utemeljenje i razvoj zdravstvene službe u
Dubrovniku). Dužnu pažnju dobile su i epizode vezane uz pojedine velike epidemije koje su
pogodile Dubrovnik, od zloglasne Crne smrti sredinom 14. stoljeća (Gordan Ravančić, Vrijeme
umiranja. Crna smrt u Dubrovniku 1348-1349) do tzv. kuge sluškinja krajem 17. (Rina Kralj-
Brassard, Grad i kuga: Dubrovnik 1691. godine). U ovom kontekstu nova knjiga Vesne Miović
donosi iskorak posvetivši se dvojnom životu Lazareta na Pločama, ustanove koja je od sredine 17.
stoljeća predstavljala trgovačka vrata za Osmansko Carstvo, a ujedno je kao nasljednica
srednjovjekovnih dubrovačkih lazareta iz dalje okolice grada bila glavna točka sanitarnog nadzora
za sve došljake.
Kroz dvojnu igru razmjene trgovačke robe, ali i krhke ravnoteže između života i smrti
dubrovački ples s kugom dobiva novi ritam koji je na osobit način obilježavao gradsku
svakodnevicu. Time se dopunjuju pristupi ranijih istraživača i povijest dubrovačke medicine u borbi
protiv zaraznih bolesti napokon dobiva završni dio svojevrsne trilogije: uz ulogu zdravstvenih
službenika Republike preko utjecaja epidemije na pojedine društvene slojeve sada je temeljito
obrađen i položaj ključne gospodarske grane u sjeni postojane prijetnje od kužne zaraze.
Nekoliko istraživačkih puteva vodilo je ka nastanku ove knjige. Autoričina priča potekla je
još prije dvadesetak godina, baveći se tada ulogom osmanskog službenika zaduženog za ubiranje
poreza pri trgovini s Osmanskim Carstvom, emina, čija se rezidencija nalazila u Lazaretima.
Sljedeći korak bila je kraća obrada povijesti Lazareta u vrijeme Dubrovačke Republike s naglaskom
na urbanoj vrijednosti ovog jedinstvenog prostora, temeljito obnovljenog 2018. godine što je
dokumentirano člankom u monografiji u izdanju Zavoda za obnovu Dubrovnika (Lazaretto in
Dubrovnik: Beginning of the Quarantine Regulation in Europe). Konačan poticaj dala je epidemija
korone, bolesti naših dana koja je po preventivnim mjerama neugodno podsjetila na davno
zaboravljena iskustva Crne smrti. Unatoč postignućima suvremene medicine, strah, izolacija i šteta
za promet i trgovinu oživljavaju srednjovjekovne i rane novovjekovne kronike i tadašnje zapise
državnih tijela, pa ova knjiga unatoč povijesnoj utemeljenosti nudi suvremenu i svevremenu pouku.
Izlaganje je pregledno podijeljeno u dvanaest poglavlja. Uz neophodan pregled pojedinih
zdravstvenih mjera s postupcima raskuživanja robe i izolacije došljaka tijekom kasnog
srednjovjekovlja i renesanse, kronološko je težište na razdoblju od gradnje Lazareta na Pločama po
odluci Senata u prvoj fazi 1627. i zatim u drugoj fazi 1642. godine, pa do sumraka Republike na
kraju 18. stoljeća, kad su vršeni novi građevinski radovi radi preuređenja prostora. Uvodne cjeline
posvećene izgradnji i održavanju Lazareta, s tumačenjem organizacije cijelog prostora, prirodno
prelaze u razmatranje svih obilježja trgovačke djelatnosti gledane iz ove posebne perspektive, kroz
carinske i karantenske propise.
Pažnju plijene potanki opisi trgovačke robe (pri čemu će na svoje doći osobito ljubitelji
povijesti svakodnevnog života, doznajući sve o odjevnim predmetima, raznim vrstama tkanina,
posuđa i hrane što su se redovito dopremali u Lazarete), ali uz materijalne preglede čitatelj počinje
shvaćati i ulogu vremena u poslovanju ondašnjih trgovaca, obrtnika i drugih putnika i štetu koju su
trpjeli samim zadržavanjem u Lazaretima, njihov nemir i tjeskobu živeći u izolaciji po četrdeset
dana. S obzirom na te okolnosti čudi što nije bilo više incidenata i potrebe za intervencijom uvijek
budnih vlasti i posebnih čuvara, tzv. vojnika saniteta, pogotovo zato što je među putnicima bilo i
žena, iako nisu često trgovale i putovale su uglavnom iz vjerskih ili obiteljskih razloga.
S druge strane, produljeni boravak brojnih stranaca u specifičnom okruženju na domak
gradskih mira pogodovao je lakoj razmjeni raznih informacija i pravim špijunskim aktivnostima. O
tome govore stotine zabilježenih prijava vlastima u Kneževom dvoru, koje su ponekad pribjegavale
i mjeri izgona nepoželjnih s dubrovačkog područja (pa i po cijenu narušavanja karantenskih
pravila), samo da se izbjegnu veći nemiri. Ove teškoće karakteristične za boravak brojnih stranaca u
malom prostoru nisu ometale drugi oblik borbe protiv epidemije koju su vlasti Republike vodile
diljem dubrovačkog teritorija uz organizaciju tzv. sanitarnog kordona. Specifičan dubrovački
sanitarni kordon nastao je vrlo rano, početkom 70-ih godina 16. stoljeća, a činili su ga vlastela i
pučani koji su u vrijeme opasnosti od kuge stražarili u pograničnim selima. Takav sustav bio je
skup, ali iznimno djelotvoran. Sanitarni kordon, izolirani koridor Brgat-Ploče i Lazareti na Pločama
na najbolji su način štitili stanovništvo Republike i u isto vrijeme jamčili sigurnost trgovanja. Ne
samo da domaće stanovništvo nije bilo sklono većim izgredima zbog nametnutih strogih stegovnih
mjera i brojnih ograničenja, nego ih je i samo poticalo nakon uspostave prijelazne francuske i zatim
austrijske uprave, kad su i zapadnoeuropski autoriteti priznali svrsishodnost dubrovačkih mjera
zdravstvene i osobito epidemiološke zaštite radi dobrobiti cijele zajednice.
Popisi plemića koji su u dobi od 20 do 50 godina obnašali tešku i nezahvalnu dužnost
kacamorata tijekom 18. stoljeća, ljudi koji su po riječima dominikanca Serafina Marije Crijevića
imali doslovce vlast nad životom i smrću u najtežim okolnostima, govore o njihovom vlastitom
shvaćanju odgovornosti: dok su pojedinci redovito uzmicali od povjerenog zadatka i nalazili
zamjene (poput glazbenika Luke Antunova Sorga koji je intenzivno pisao nove skladbe baš u
epidemijsko vrijeme), većina ih je više puta služila državi u okolnostima koje nisu nudile priliku za
osobno bogaćenje niti za osjetni napredak u javnoj službi, a pritom su se izlagali riziku od zaraze
koja je u pravilu prodirala s granice. Na kopnu i na moru bdjele su budne oči ne samo zdravstvenih
službenika, nego i lokalnog stanovništva koje je radi vlastite zaštite javljalo vlastima o svakom
sumnjivom slučaju.
Prepoznati zajednički interesi u borbi protiv nevidljivog neprijatelja učvršćivali su koheziju
unutar Dubrovačke Republike, a na vanjskopolitičkom polju kretali su se od suradnje i razmjene
dragocjenih informacija, do lažnih optužaba koje su najviše štetile dubrovačkim političkim i
gospodarskim interesima. Obrana državnog ugleda i povjerenja u ustanove Republike u uvijek
osjetljivim međunarodnim odnosima bila je vlastima jednako važan zadatak kao i zaštita javnoga
zdravstva.
Nastala na temelju mnoštva arhivskih spisa i bogate sekundarne literature, ova lijepo
ilustrirana knjiga nudi posve novi uvid u problematiku pograničnih odnosa, u psihologiju zatočenog
pojedinca i odgovornost mnogih državnih službenika suočenih s jednim od najvećih iskušenja koje
je od osnutka Grada sve do danas (u obliku korone) ostalo prijetnja njegovoj opstojnosti. Zato
njezine poruke ne smije zanemariti ni čitalačka publika izvan stručnih krugova.
Relja Seferović
