Među pet znanstvenih radova objavljenih u novom broju časopisa Dubrovnik Annals ravnomjerno su raspoređene teme iz duhovne baštine uz tekstove nastale istraživanjem socijalnog miljea iz davne dubrovačke prošlosti. Zdenka Janeković Römer prati dugotrajan postupak zatvaranja Velikog vijeća u 13. i prvoj polovici 14. stoljeća kao ključan element profiliranja vlastele u odnosu na ostale društvene staleže u dubrovačkoj srednjovjekovnoj komuni i argumentirano upozorava da je identičan proces koji se gotovo istovremeno odvijao u Veneciji poslužio kao model za Dubrovnik. Baveći se hodočašćem Dubrovkinje Maruše u Svetu zemlju 1394. godine, Nella Lonza pažljivo rekonstruira društveni krug imućnih pučana iz kojeg je potjecala, plan putovanja do Jeruzalema i dragocjene “svete suvenire” koje je nabavila na mjestima hodočašća.
Važno izvješće o stanju Dubrovačke crkve u kasnom 17. stoljeću privuklo je Tanju Tršku. Riječ je o prilično iscrpnom, ali nonimnom tekstu (nastalom možda iz pera Paola Francesca Pierizzija, dubrovačkog agenta pri Svetoj stolici), namijenjenom tek izabranom nadbiskupu Giovanniju Vincenzu Lucchesiniju uoči njegova dolaska u Dubrovnik 1689. godine, koji je ovdje i objavljen po izvorniku pohranjenom u Arhivu Servitskoga reda u Rimu. Iako je izvješće napisano s ciljem da visokog prelata upozna sa stanjem Crkve nakon Velikog potresa i s društvenim odnosima u Dubrovniku, njegov idealistički ton nije mogao zavarati novog nadbiskupa, koji se osobno morao boriti za poboljšanje vlastitog statusa i položaja Crkve u Dubrovačkoj Republici općenito. Teškim posljedicama koje je ostavio Veliki potres u Dubrovniku i bližoj okolici 1667. godine bavi se i Rina Kralj Brassard, pišući o stradanju nahodišta Hospitale misericordiae i naporima da se što prije obnovi i privede svojoj važnoj društvenoj funkciji, osobito u okolnostima velikog broja siročadi nakon pogibije njihovih roditelja u potresu i kasnijem požaru. U ustrajnoj borbi za oživljavanje nahodišta prepoznate su vrsna organiziranost i vitalnost vladajućih struktura u cjelini. Napokon, Relja Seferović nudi koncizan uvid u prošlost dubrovačkog Zavoda za povijesne znanosti HAZU, istražujući kako se kroz nekoliko desetljeća formirala knjižnica Zavoda, nastala iz više samostalnih zbirki koje su dospjele u ustanovu prvenstveno zahvaljujući otkupu i darovnicama.
Uz tekst In memoriam u spomen na akademika Nenada Vekarića koji potpisuje Nella Lonza, slijedi uobičajen izbor osvrta i prikaza novijih domaćih i međunarodnih izdanja, s važnim prilozima dubrovačkoj povijesti općenito. Čvrsto profiliran na međunarodnoj sceni za istraživanje svih tema iz povijesti Dubrovnika i Dubrovačke Republike, časopis Dubrovnik Annals i ovim brojem potvrđuje svoju visoku reputaciju i citiranost u odgovarajućim stranim bazama.
Relja Seferović
