Nenad Vekarić, Vlastela grada Dubrovnika, 2. Vlasteoski rodovi (A-L). Zagreb-Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2012.
U izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku tiskana je knjiga Nenada Vekarića, Vlastela grada Dubrovnika, svezak 2. Nakon prošlogodišnjeg izdanja prvog sveska u kojem se analizirao vlasteoski stalež u cjelini, drugi svezak leksikografskog je tipa. Sadrži povijest pojedinih vlasteoskih rodova od slova A do L, dok su preostali rodovi od M do Z predviđeni za tisak u trećem svesku koji će biti objavljen do kraja ove godine.
Knjiga prati povijest vlasteoskih rodova i njihovih pučkih ogranaka. Svaka natuknica sadrži osnovne podatke o prezimenu roda, promjenama prezimena i nadimcima, legendu o podrijetlu, najstarije pronađene arhivske spomene roda, genealoški razvoj, vrijeme utrnuća i utvrđene migracije. Uz naznačene, genealoški bitne podatke, u tekstu se navode i pronađene obavijesti o članovima koji su obnašali kneževu funkciju, sudjelovali u diplomatskim aktivnostima, razni zapisi iz sudskih postupaka, oporuka i drugih vrela za koje se ocijenilo da su iz bilo kojih razloga zanimljivi, te klanovska pripadnost roda i pojedinih njegovih casata.
Genealoški razvoj roda prati se kroz razvoj casata. Taj razvoj shematski je prikazan u popratnim tablicama, a kod većih rodova grafikonima se prikazuje kretanje broja casata (do uključivo 1900. godine). Tablice casata zapravo su skraćene genealogije koje obuhvaćaju samo oženjene pripadnike roda, a preciziraju stanje u polustoljetnim intervalima. U tablice su uneseni i podaci o pretpostavljenoj klanovskoj pripadnosti, te udio u podjeli zemlje na novim stečevinama (Pelješac, brdski dijelovi Astareje, Dubrovačko primorje, Konavle). Knjiga je, također, popraćena interesantnim fotografijama članova vlasteoskih obitelji.
Brojni istraživači dubrovačke povijesti u svom su se radu često suočavali s nepremostivim problemom – kako identificirati pojedinog dubrovačkog vlastelina. Mali broj prezimena, a veliki broj istoimenih osoba često je činio nemogućim preciznu identifikaciju osobe, a pogotovo njezino smještanje u rodovski kontekst, utvrđivanje veza s ostalim pripadnicima istoga roda. Nerijetko su zbog toga pojedine osobe u literaturi bile krivo identificirane. S ovom knjigom mnogi likovi iz dubrovačke povijesti bivaju “oživotvoreni”, egzaktno identificirani, a to je prvi i važan korak da bi se i njihova djelatnost mogla uspješno objasniti. No, to je samo jedan doprinos ove knjige. Ona, bogatstvom informacija i sređenom sistematizacijom rodova, omogućava jasnu spoznaju pojedinih rodova, njihova razvoja i vlasteoskog staleža u cjelini.
Ivana Lazarević
