Slavica Stojan, Vjerenice i nevjernice. Zagreb-Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku – Prometej, 2003.
Pogriješili bismo ako bi prihvatili šablonizirani pogled na poziciju žene u povijesti i gotovo patetično zaključili: Žena inferiorna muškarcu imala je u povijesti težak život. Pogriješili bismo jer bismo zanemarili drugu stranu medalje, koja se u tom kontekstu rijetko spominje: život “superiornog” muškarca. Povijest žena ujedno je i povijest muškaraca i jedino istovremenim promatranjem možemo doći do realne slike. Pogriješili bismo i zato jer bismo zanemarili vrijeme. Povijesni kontekst. Ako bismo u prošlost pokušali preslikati današnju sliku, dakako, dobili bismo pogrešan sud. Kad u današnjim, bitno drukčijim povijesnim okolnostima, uočimo snažnog domaćina i ženu koja ne može dalje od svoje kuhinje, to, dakako, izgleda arhaično, anakrono, zaostalo, ružno. No, u vremenu o kojem piše Slavica Stojan, pred 200, 300, 400 godina, život je bio posve drukčiji. Puno nesigurniji, nemirniji. Žena se rijetko odmicala od kuhinje, ali je rijetko i pogibala. U 90% slučajeva žrtva ubojstava bio je muškarac, a nerijetko se to događalo kad je branio poziciju kuće, boreći se, bez obzira, protiv pljačkaša ili vlastita brata. Muškarac je odlučivao, ali je bio i izložen. Žena nije odlučivala, ali je bila i kudikamo zaštićenija.
Vjerenice i nevjernice Slavice Stojan, knjiga je o životu žene. Slavica Stojan je žena koja piše o ženama. Stoga, na prvi pogled, izaziva sumnju. Ali, samo na prvi pogled. Kad pročitamo knjigu možemo jasno konstatirati: Slavica Stojan umakla je zamkama i uspjela vrlo realno prikazati život pučanke. Uspjela je oslikati njezinu stvarnu poziciju, uspjela je ocrtati njezina nadanja, njezine neuspjehe, ali i njezine uspjehe. Njezine pokušaje emancipacije, moći koje su joj stajale na raspolaganju i koje je vješto koristila u traženju balansa. Ponekad neuspješno, ponekad uspješno. Ulazeći u bogata vrela brojnih dubrovačkih ali i drugih hrvatskih arhiva na primarnim je izvorima (riječ je, dakle, o premijernom čitanju još posve nepoznatih dokumenata) izgradila specifično, dosad gotovo posve nepoznato obličje dubrovačke žene iz puka u rasponu od nekoliko stoljeća. Slavica Stojan je u iznimno zanimljivim ženskim iskazima pred Kaznenim sudom uspjela “uhvatiti” ne samo njezinu poziciju već i njezinu psihologiju. Temeljem tih dokumenata autorica nam crta dubrovačke ženske sudbine koje prati njezino i historiografsko i literarno nadahnuto pero pretvarajući ih u začudne temelje jedne do sada manje poznate ili posve nepoznate civilizacije. “Ja znam da ste me dozvali za konat Nikole Rada Koprivice iz Radovčića, za koga ja sam se vjerila nazada šest godišta, koji ondara nije hramo a sad hramlje i stega ja ga neću…” Ovaj bezazlen slučaj “nevjernice”, koju je zaručnik tužio jer je razvrgla zaruke, gotovo da nam kazuje ton kojim odiše knjiga Slavice Stojan. On nam kazuje o ženi koja razmišlja, koja ima svoju volju, koja odlučno pobjeđuje (pa čak i ako nije u pravu). Ovo je knjiga koja je izbjegla patetici, a puna je emocija. To je knjiga o emocijama. O silovanima i zaljubljenima, o vjernim i nevjernima. O djevičanstvu i kurvarluku. O dojilji i o kradljivici. Ništa nije neutralno, sve je prožeto snažnim emocijama, lijepim i ružnim, vrhunski isprepletena mreža ženinih likova, likova u dubrovačkoj literaturi i likova suočenih sa nemilosrdnim sucima Kaznenog suda, koji kao da su u teatru gledali predstave a ne se suočavali sa sudbinama. Knjiga koja nam nameće zaključak da su poznati dubrovački pisci zapravo prepisivali stvarnost.
Monografija Slavice Stojan Vjerenice i nevjernice, tiskana u izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, na specifičan način analizira pravni i socijalni status i društveni položaj pučanki u Dubrovniku između 1600. i 1815. godine. Ova pitka knjiga, koja se čita u dahu, i iz trenutka u trenutak izaziva reakciju čitaoca, vrhunsko je znanstveno djelo, dosad najbolje ostvarenje ove dubrovačke književnice i znanstvenice.
Nenad Vekarić
