Vesna Miović, Dubrovačka diplomacija u Istambulu. Dubrovnik-Zagreb: HAZU Zavod za povijesne znanosti, 2003.
Dubrovačka diplomacija u Istambulu naslov je nove izvrsne knjige Vesne Miović, tiskane u izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Već svojom knjigom Na razmeđu ova je autorica najavila svoje interpretativne dosege briljantnim oslikom svakodnevne atmosfere na granici Dubrovačke Republike i Osmanskog Carstva. I dok je u toj knjizi u središtu pažnje bio običan čovjek i njegovo snalaženje u okvirima koje nameću globalni odnosi, u jednom svijetu koji je bio puno nemirniji i adaptacijski teži nego onaj u kojem danas živimo, nova knjiga Vesne Miović odlazi na razinu više. Ona istražuje snalaženje jedne male državice u tim globalnim odnosima. Snalaženje u povijesnoj situaciji koja na prvi pogled djeluje sumorno: odnos snaga toliko je nesrazmjeran da se čini čudnim da uopće postoji šansa. A šansa je postojala i šansa je iskorištena. Dubrovačka diplomacija u Istambulu knjiga je koja upravo o tome govori. O mudrosti. Promatrajući aktivnost dubrovačkih poklisara koji su odlazili na Portu kako bi platili dubrovačku slobodu, autorica je koncepcijski vrlo snažno isplela mrežu mnogobrojnih odnosa koji su se pritom stvarali. Ocrtala svu promišljenost jedne politike za koju gotrovo da možemo kazati da je bila genijalna. 12.500 tisuća zlatnika, ili u prijevodu 12.500 krava, bila je cijena dubrovačke slobode. Odlazeći iz Dubrovnika poklisari su putem novčanih transakcija u putu smanjivali njegovu stvarnu cijenu. Godine 1647., primjerice, uštedjeli su 2403 krave, tj. od 10.097 dukata putem transakcija u putu došli su do onih 12.500 dukata koje su predali u Istambulu. A u Istambulu, pak, jedini od svih europskih zemalja, nisu imali skupocjenu vilu za svoja poslanstva. Svaki njihov korak morao je odisati skromnošću, držati lava uspavanim. A kad bi lav u Dubrovnik stigao, vodilo bi ga se poprečnim ulicama kako ne bi vidio gradski sjaj, ne bi se probudio i zaželio obilat obrok.
Vesna Miović opisuje čitav put harača: od njegova prikupljanja u Dubrovniku, putovanja, izbora poklisara, poklisarskih aktivnosti u Istambulu, njihova života u Istambulu i, konačno, povratka u Dubrovnik. Opisuje pobjedničke mehanizme, od darova do ceremonijalnih koraka. Opisuje krizne trenutke, posebno nakon potresa 1667. godine. Čitajući ovu knjigu, čitalac ne spoznaje samo bit osmansko-dubrovačkih odnosa, ne spoznaje samo veličinu Dubrovačke Republike, već spoznaje važnost i nevjerojatne dosege koje može učiniti uspješna diplomacija – ništa nije nemoguće.
Nenad Vekarić