TROGODIŠNJI DOKTORSKI POSTDIPLOMSKI STUDIJ 

“POVIJEST STANOVNIŠTVA”

(SVEUČILIŠTE U DUBROVNIKU, SVEUČILIŠTE U ZAGREBU I ZAVOD ZA POVIJESNE ZNANOSTI HAZU U DUBROVNIKU  2006-2008)

Druga polovica 20. stoljeća iznjedrila je nove smjerove u povijesnoj znanosti, koji u mnogo čemu tangiraju negdašnja postignuća. Dva su glavna pravca tih promjena. Prvi se odnosi na recentnu povijest. Umjesto dominantno dinastičke i/ili faktografske historiografije, usredotočene na Europu, u kojoj ličnosti čine os kretanja (kako je pregnantno formulirao Th. Carlyle rekavši: “Povijest svijeta je samo biografija velikih ljudi”), moderna je povijest napustila negdašnji eurocentrizam, okrenula se povijesti stanovništva i ljudi kao temeljnoj dinamičkoj sili povijesti, pri čemu se sve veće značenje pridalo ekonomskoj povijesti koja, istražujući ekonomsku moć, nalazi bitne odrednice supremaciji ili nazatku pojedinih zemalja u određenim razdobljima svjetske i europske povijesti.

Moderna je znanost stvorila nove discipline, nove metode. Dobili smo ključeve za potpunije razmatranje recentne povijesti (one između 1500. i 2000. godine), ali i daleke prošlosti ljudskog roda (starijeg od 15.000 godina).

Povijesna demografija relativno je nova znanstvena disciplina, bez obzira hoćemo li njezin nastanak odrediti vremenom nastanka termina (1933.), ili njezinim ustoličenjem kao povijesne discipline i zamahom (l`Ecole des Annales u pedesetim i šezdesetim godinama 20. stoljeća), ili ćemo je protegnuti i na ranije razdoblje, uvažavajući sve načinjene studije, koje su se pojavile prije termina i etabliranja znanstvene discipline, a po svojim obilježjima pripadaju povijesnodemografskim istraživanjima. Smještena granično između povijesne znanosti i geografije, ekonomske znanosti i demografije, u uskom dodiru s etnologijom, socijalnom antropologijom i antropologijom, povijesna demografija je u svojoj biti studij stanovništva u povijesti, s ciljem da rekonstruira demografsku sliku prošlosti i objasni uzroke i posljedice, koji utječu na izgled te slike.

Kao što krvna slika indicira stanje čovjekova zdravlja, tako demografska slika ocrtava stanje zdravlja jednoga društva. Dobrim iščitavanjem podataka iz matičnih knjiga, te stvaranjem statističkih uzoraka koji se ne zadovoljavaju samo pukim zbrajanjem rođenih i umrlih, već omogućavaju minucioznu analizu obiteljskih struktura, stvaraju se preduvjeti za dubinsku analizu povijesnih procesa, na isti način kao što jedobro iščitavanje suvremene demografske slike preduvjet za donošenje mudrih strateških odluka u sferi politike.

Povijest stanovništva izuzetno je zahvalno područje za edukaciju širokog spektra budućih znanstvenika i sveučilišnih profesora. Riječ je o području koje zahtjeva interdisciplinarni, multidisciplinarni, odnosno transdisciplinarni pristup. Učenje povijesti stanovništva ujedno je i učenje povijesti iz jedne specifične vizure, a ujedno je i svladavanje čitavog niza metodoloških znanja koja će budućem znanstveniku koristiti bez obzira hoće li se konačno usmjeriti prema povijesnoj demografiji, povijesti, povijesti gospodarstva ili mnogim drugim znanstvenim disciplinama.

Na tim temeljima organiziran je trogodišnji doktorski postdiplomski studij “Povijest stanovništva”, čiji su organizatori: SVEUČILIŠTE U DUBROVNIKU , SVEUČILIŠTE U ZAGREBU i ZAVOD ZA POVIJESNE ZNANOSTI HAZU U DUBROVNIKU. Voditelj studija je Nenad Vekarić, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, a članovi Povjerenstva: Jakov Gelo, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Gordana Vilović, Sveučilište u Dubrovniku i Božena Vranješ-Šoljan, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.